Iskreno ova utakmica nije dala naslutiti lošu partiju Splićana koji su u prvom setu krenuli čvrsto i agresivno. Opravdanje i mogući razlozi možda postoje, ali zasigurno se nećemo posipati pepelom, jer ovu utakmicu Split je morao dobiti. Iako su više od 50% momčadi Splita činili igrači iz kadetske ekipe (Vedran Tolj, Nikša Dell'Orco, Duje Talijan, Marko Šimac), mirnoća i stalnost trebala je doći od starijih i iskusnijih igrača (Toni Galić, Tomislav Karaula i Renato Roman). U važnim trenucima igre, odlučujuće lopte nisu nalazile pravi put do ključnih igrača.
Prvi set, prijem odličan, napad precizan i snažan, a blok ( o kojem smo pisali zadnjih par puta  ) konačno proradio. Splićanima je trebalo 19 minuta da ovaj set privedu kraju i završe s 25:16.

Utakmica se čini kako neće potrajati duže od sat vremena i da će Split lako uknjižiti još tri boda. Ovakva očekivanja su očigledno prevarila ne samo publiku već i kompletnu postavu Splita. Momci, upali ste u vječitu klopku potcjenjivanja protivnika i olakog ulaska u nastavak utakmice.

Gosti na početku drugog seta odlaze s lakih 6 poena prednosti. Sada se vidi da ova utakmica sigurno neće trajati 1 sat već da bi ovo moglo biti vrlo loše izdanje Splićana, na oko, u veoma laganoj utakmici. Iako su domaći sustizali goste i uspjeli doći te prestići, nisu imali ni snage ni koncetracije, završiti set u svoju korist. Valpovčani pobjeđuju 28:26.

Treći set... vrag je odnio šalu, Split se budi i boljom igrom konstatno bježi gostima 2-3 poena, i krajem seta vode 23:19... Može li se ovo izgubiti?... Izgleda da može ... Sjetite se kada je Split dobio gubeći 19:24 protiv OK Gorana iz Bibinja. Ovaj put set odlazi gostima 25:23.

Četvrti set, potop... Split više ne igra, igraju gosti... I oni sada vjeruju da je vrijeme da 3 boda odu u Valpovo. Zasluženo.